Putnici za Sidney

21 studeni 2013

Pisem ovo
kao student
kao kcer
kao sestra
kao djevojka.

Zar kod nas u drzavi nema pametnijeg posla od skidanja cirilicnih ploca?
Zar nemamo na sto potrositi skoro pedeset miliona kuna, nego da nekome zabranimo da se vjenca (a i tako se vjencat ne moze, a kako je krenulo, nece ni moc skoro).
Zar nam nije jasno da oduzimanjem prava nekoj manjini, istih onih prava koja stitimo ukoliko se ticu nas, da smo onda na strani napadaca i agresora.
Zar je studentima lakse sutit i jest tuđa govna, koja su sad na iksicu tri puta skuplja nego prosle godine?
Zar istim tim studentima nije dosta cinjenice da ce platiti godinu na faksu koja je u prosjeku dvije hrvatske place?
Zar im nije dosta da cak i nakon sto to plate nece apsolutno nista naucit i da ce, kad bace onu glupu kapu u vis po izlasku sa faksa, na trziste rada doci vec spremni, u kalupima. Doci ce i tocno ce znati sto moraju misliti. Jer im se reklo.
Zar im nije dosta da odlaze na "trziste" rada. Gdje su smatrani robom koju ce netko nabaviti...Za bagatelu.
Zar nije zaposlenima dosta da ih sefovi pljuju i place u od lipnja dobiju tek u prosincu?
Zar umirovljenicima koji su ocito zakurac radili cetrdeset prokletih godina, nije dosta svaki mjesec vidjeti 2,100 kn na racunu?

Nije.

Jos govana mi mozemo progutati.

Samo me strah onog trenutka kad ce me moje djete pitati:
Mama, a sto ste trpili to sve?

No, onda ce bit svejedno. Daleko negdje, zaposleni, u svojoj kuci i sa redovnom placom, saundtrek tog perioda bit ce "Putnici za Sidney, ajmo, izlaz taj i taj.". A slika? Slika ce bit ona u kojoj bacim glupu kapu pri izlasku sa fakulteta...
i ulovim ju.



Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.